Parodontne bolesti – bolest potpornih tkiva zuba
Parodont je potporni aparat zuba, odnosno kost koja okružuje zub, gingiva – zubno meso, parodontni ligament i cement - zubna supstanca na korijenu zuba.
Kod pacijenata se najčešće javljaju:
Gingivitis - upala zubnog mesa, gdje kao akutne simptome nalazimo krvarenje, crvenilo i bol
Parodontitis - upalna bolest parodontnog tkiva.
Dugotrajna upala u području zubnog mesa, uzrokovana bakterijama iz zubnog kamenca dovodi do povlačenja / razgradnje kosti. Zubno meso gubi potporu kosti, te se povlači, pa ostaje ogoljeni korijen zuba, ili se stvara tzv. džep između kosti i zubnog mesa. Džepovi su mjesta nedostupna čišćenju što pogoduje daljnjem razmnožavanju bakterija. Postojanje džepova može se ustanoviti pregledom, mjerenjem dubine džepova te rendgenskim slikanjem.
Glavni uzrok parodontitisa je loša higijena usne šupljine, postojanje naslaga - plaka na zubima, te zubni kamenac. Bakterije plaka prodiru u parodontno tkivo uzrokujući imunološki odgovor organizma, tj. upalu. Plak mineralizira te nastaje zubni kamenac, koji se više ne može odstraniti samo četkanjem zubi. Sklonost parodontitisu je i nasljedna, tj. pacijenti kod kojih u obiteljskoj anamnezi nalazimo slučajeve parodontitisa imaju povećane izglede za raniji razvoj i brže napredovanje te bolesti. Pušenje- toksični sastojci duhana uzrokuju smanjen imunološki odgovor, nedostatak sline, smanjenu prokrvljenost u tkivima usne šupljine. Metaboličke bolesti (dijabetes), imunosupresivna terapija, zračenje i trudnoća, koja dovodi do disbalansa hormona s promijenjenom prokrvljenošću tkiva, su daljnji okidači koji dovode do razvoja parodontitisa.
Kao simptomi parodontnih bolesti javljaju se upala i crvenilo zubnog mesa s krvarenjem i bolovima. Metabolizam bakterija u džepovima uzrokuju jako neugodan zadah. Ukoliko je spriječeno istjecanje gnoja iz takvih džepova, nastaje tzv. parodontni apsces s jakim bolovima i otokom. U naprednim slučajevima dolazi do klimavosti zubi zbog gubitka kosti.
Povučeno zubno meso predstavlja i estetski nedostatak, te omogućuje i razvoj karijesa korijena.
Primarni cilj terapije je uklanjanje upale. Kost se na taj način neće regenerirati, ali će se zaustaviti daljnje napredovanje parodontitisa. Uz dobru oralnu higijenu pacijenta, uklanjanje upale se postiže redovitim skidanjem zubnog kamenca i uklanjanjem plaka pjeskarenjem. Ti postupci se kod saniranih pacijenata preporučuju minimalno dva puta godišnje. Kod postojanja dubljih džepova potrebna je parodontološka terapija - kiretaža džepova (struganje i poliranje korjenova). Kod „viška“ zubnog mesa bez koštane potpore izvodi se parodontno-kirurški zahvat kako bi se reducirala dubina džepa, te uspostavila drenaža i omogućilo čišćenje nepristupačnih dijelova četkicom i ispiranje slinom.
Ako upala zahvaća račvalište višekorijenskih zubi, hemisekcijom korijena (vađenjem samo jednog korijena) može se pokušati spasiti zub.
Kod pojedinih džepova može se napraviti augmentacija kosti, gdje se korištenjem preparata umjetne kosti pokušava regenerirati kost i parodont, međutim kod ovih zahvata nije uvijek zagarantiran uspjeh. Bitno je uspostaviti uvjete za održavanje oralne higijene i ukloniti mjesta nedostupna čišćenju (odstojeće rubove krunica i ispuna).
U akutnim, bolnim fazama koriste se i antibiotici.
Uz redovitu kontrolu i čišćenje zubnog kamenca preporuča se koristiti antiseptičke preparate za ispiranje usne šupljine, te interdentalne četkice za čišćenje teško dostupnih mjesta. U beznadnim slučajevima jedina solucija je vađenje zuba.
Najviše se ipak može postići prevencijom razvoja ovih bolesti edukacijom pacijenata, motiviranjem i redovitim uklanjanjem plaka i zubnog kamenca i prije pojave bilo kakvih simptoma bolesti. S toga se preporučuje preventivno uklanjanje zubnog kamenca 1-2 puta godišnje kod svih pacijenata.
Članak je objavljen na portalu Moje zdravlje.
