IMPLANTOLOGIJA
Zašto nadomjestiti izgubljeni zub?
Gubitkom zuba bitno se narušava sklad cijelog lica. Stoga su pacijenti skloni odmah nadomjestiti izgubljeni prednji zub, dok za zube u stražnjem segmentu uvijek „ima vremena“.
Istina je da gubitak bilo kojeg zuba dovodi do poremećaja funkcije u ustima. Gubitak prednjeg zuba, osim narušene estetike, dovodi i do otežanog odgrizanja hrane, a gubitak stražnjeg zuba do otežanog žvakanja hrane.. S vremenom dolazi do promjena i bolova u zglobu. 
Gubitak zuba utječe i na postav susjednih zubi i zubi u suprotnoj čeljusti, koji se posljedično naginju, odnosno izrastaju. Na mjestu izgubljenog zuba dolazi do polagane razgradnje kosti, te povlačenja zubnog mesa sa susjednih zubi.
U svrhu nadomještanja korijena zuba koriste se titanski „vijci“ – implantati koji se operativno ugrađuju u kost na mjestu zuba koji nedostaje.
Sam implantat sastoji se od dijela koji se nalazi unutar kosti, i vanjskog dijela na koji se sidri protetski nadomjestak.
Nakon faze sraštanja sa kosti koja traje oko 3 mjeseca, implantati se mogu koristiti za:
• nadomjestak jednog izgubljenog zuba kao nosač krunice,
• kao isključivi nosači veće protestske suprakonstrukcije – mosta ili proteze,
• kao nosači protestske konstrukcije u kombinaciji sa već postojećim zubima.
Ako nedostatak jednog ili više zubi želimo nadomjestiti bez upotrebe implantata, moramo „žrtvovati“ najmanje dva zdrava postranična zuba, koji će nam poslužiti kao nosači mosta.
Na primjer, u slučaju traumatskog gubitka prednjeg zuba kod mlađe osobe, klasična metoda nadomještanja izgubljenog zuba bila bi brušenje jednog ili oba postranična zuba, koji su načešće lijepi, zdravi i netaknuti.
Da bi se izbjegao ovaj agresivan scenario, ugradnjom implantata i izradom estetske krunice možemo pacijentu vratiti osmijeh i samopouzdanje, na vrlo jednostavan i bezbolan način.
Operacija?! 
Sama operacija ugradnje implantata, na oduševljenje mnogih pacijenata, nije bolna niti pretjerano neugodna. Zahvat se izvodi pod lokalnom anestezijom, u prosjeku ne traje duže od klasičnog popravljanja zuba, a odmah nakon zahvata pacijent može ići kući.
U prvih par dana nakon zahvata pacijenti opisuju više osjećaj „zatezanja“ nego bol, ali može se pojaviti oteklina koja u principu kroz dan – dva nestaje.
Kada implantate ne možemo usaditi?
Kod nekih kroničnih bolesti se implantati ne preporučuju. Uznapredovala osteoporoza i nekontrolirani dijabetes neka su od stanja kod kojih ne možemo biti sigurni u uspjeh zahvata. Kod kroničnih kardiovaskuarnih bolesnika, koji su pod stalnom antikoagulantnom terapijom, usađivanje implantata također nije indicirano.
Lokalizirana nedovoljna količina kosti na mjestu gdje se implantat želi ugraditi, blizina sinusa u gornjoj čeljusti ili blizina živca u donjoj čeljusti ograničavaju mogućnost stavljanja implantata. Korištenjem „umjetne“ kosti, tj. metodama augmentacie kosti ili operacijom podizanja dna sinusa – „sinus lift“, mogu se postići povoljni uvjeti za smještaj implantata.
Koje se komplikacije mogu javiti?
Komplikacje nakon ugradnje implantata su rijetke, ali se mogu javiti.
U rijetkim slučajevima moguće je da tijelo odbaci implantat nekoliko dana po operaciji. Nakon vremena potrebnog da kost na tom mjestu zacijeli, ponovljenim zahvatom ugradnje implantata postižemo željeni uspjeh.
U slučaju loše oralne higijene može se javiti periimplantitis - upala tkiva oko implantata, gdje posljedično dolazi do razgradnje kosti oko implantata, te njegovog rasklimavanja i ispadanja.
Stoga se savjetuje redovita godišnja kontrola implantata, protetske suprakonstrukcije, te redovito profesionalno odstranjivanje mekih naslaga i zubnog kamenca.
